Zadar – grad prošlosti i obnoviteljske snage

Zadar je prvi u Hrvatskoj pozdravio jednog papu. Pozdravio ga je puk pjevajući mu na «njegovom hrvatskom jeziku», kako kaže kroničar. Bilo je to daleke 1077., a rimski se biskup zvao Aleksandar III.

U Zadru je još u XIV. stoljeću osnovano generalno dominikansko učilište. Iz takvih su učilišta izrasla današnja najsjajnija europska sveučilišta. Tradicija visokog školstva održava se i u vrijeme francuske uprave na početku XIX. stoljeća , a svoju definitivnu potvrdu dobiva 1956. osnivanjem prvog fakulteta u Hrvatskoj lociranog izvan Zagreba – današnjeg Filozofskog fakulteta.

Povijesni arhiv u Zadru (osnovan 1625., a prema novijim istraživanjima čini se da je bilo mnogo ranije) raspolaže građom svjetske vrijednosti. Uz bok mu stoji jedino arhiv u Dubrovniku. Osim zadarske, Arhiv čuva i najvredniju šibensku, splitsku i kotorsku građu. Listine iz skriptorija samostana svetog Krševana i danas su temelji za proučavanje nacionalne povijesti. Konačno, Znanstvena knjižnica, osnovana Paravijinom donacijom (1855) po vrijednosti svog fonda odmah je iza nacionalne i sveučilišna knjižnice u Zagrebu.

Graditeljska baština zaista je jedinstvena. Iako zbog razaranja Zadar ne predstavlja onako homogenu cjelinu kao Dubrovnik, Trogir ili Korčula, sva su stilska ili umjetnička razdoblja ostala potvrđena u sakralnim i profanim građevinama: Forum, Sveti Donat, Sveta Stošija i Sveti Krševan, Sveti Dominik i Sveti Frane, Sveti Šime i Sveta Marija... Loža, Gradska straža, Kopnena vrata, palače... antika, rani srednji vijek, romanika, gotika i renesansa, slikarstvo i kiparstvo, zidine i utvrde... Dostatno za upis na bilo koju listu svjetske baštine. Neki su spomenici nažalost zauvijek izgubljeni: Kazalište, Samostan Svetog Krševana, palače Pasini – Marchi, Bonaldi, renesansni sklop na današnjoj Tržnici, kapitularna dvorana...

Crkva, zvonik i samostan Svete Marije sestara benediktinki posebno su mjesto zadarskog ponosa i osjećaja pripadnosti Gradu. Zalaganjem, pažnjom i hrabrošću ovih časnih sastara sačuvan je u okrilju nacionalne baštine najveći trezor zlatnih i pozlaćenih predmeta, danas predstavljen javnosti u obliku Stalne izložbe crkvene umjetnosti, u krilu njihovog samostana.

Posebno mjesto u zlatarskoj tradiciji je pozlaćena i reljefnim prikazima ukrašena škrinja Svetog Šime iz XIV. stoljeća, izložena na glavnom oltaru istoimene crkve. Škrinja je dar ugarsko – hrvatske kraljice Elizabete Kotromanić.

Zadar je grad iznimne glazbene tradicije. U njegovom razorenom i neobnovljenom kazalištu izvodile su se Verdijeve opere netom nakon praizvedbi u Scali. Uz brojne afirmirane glazbenike, tu tradiciju i danas njegujje Glazbena škola Blagoja Berse, zbor Petar Zoranić i festival Glazbene večeri u Donatu.

U Zadru djeluje vjerojatno najbolji lutkarski ansambl u zemlji. Danas je on, uz spomenike prošlosti, prvi proizvod sa zaštitnim znakom zadarske pripadnosti. Ono što je Sveti Donat u zadarskom građevinskom naslijeđu, to su lutke i lutkari u suvremenoj scenskoj kulturi.

Zadarske Jazine su sveto mjesto hrvatske košarke, a trošna dvorana Košarkaškog kluba Zadar katedrala hrvatskog sporta. Ovaj je klub s Krešimirom Ćosićem, igračem, duhom i legendom Grada, svojim velikim uspjesima na početku sedamdesetih ujedinio Zadrane u ljubavi prema Gradu i Domovini. Tako je i danas.

Zadarski je guiness zaista impozantan: prve škole, bolnica i biblioteka (XI. st.), prvi notni zapisi (XII. st.), lekcionari (XIV. st.), skazanje (XV. st.), prvi hrvatski roman (XVI. st.), prve novine na hrvatskom jeziku (1806), Arheološki muzej (1830), Prirodoslovni muzej (1838), Narodni list (1862), Prvo društvo Crvenog križa (1878)... Od 1848. pa do pada pod Italiju (1920) u gradu je djelovalo 55 raznih drušptava, izlazilo 82 časopisa i novina, objavljeno više od 2.000 naslova raznih knjiga...

Zadar je grad prošlosti i obnoviteljske snage. Na njegovim su se antičkim i srednjovjekovnim izvorima napajali mnogi naraštaji. Ništa nije zaboravljeno. Ništa izgubljeno. Zemljopisni položaj, blaga klima, pitoreskni krajolik, otoci i ravnica, mediteranski ugođaj i umjetnički izraz, duh snošljivosti i ljubavi, odvest će ga ponovo, nakon ovog bolnog prekida, na puteve sjaja i slave, tamo gdje mu je oduvijek mjesto.