Zadar – grad prošlosti i obnoviteljske snage

„Uoči Martinja dođoše pred Zadar u Hrvatsku i opaziše da je to grad zatvoren visokim zidovima i visokim tornjevima i da bi uzalud tražili ljepši i bogatiji grad. I kad ga ugledaše hodočasnici, mnogo se zadiviše i rekoše jedan drugome: kako bi se mogao silom osvojiti takav grad, ako ga sam Bog ne bi osvojio.“
Ovako starofrancuski kroničar Geoffroy de Villehardouin u Osvajanju Carigrada, opisuje dolazak Križara pod Zadar i nakon toga njegovo zauzeće. Kronika je zanimljiv opis jednog poduhvata iz 1202. u kojem je kao i mnogo puta ranije i kasnije Zadar stradao. Nije, naime, postaojao nijedan valjani razlog da Križari, „saveznici u vjeri“, branitelji kršćanstva od pogana, osvajaju i pljačkaju kršćanski grad. Postoje, kad su u pitanju pretenzije, ratovi i osvajanja uvijek neki važni razlozi. Osvajači se ne trude pretjerano da njihova objašnjenja budu logična i uvjerljiva. Sila i moć su dovoljni. Bilo kako bilo, osvajanja i razaranja, odnarođivanje i povratak matici, kontinuitet i diskontinuitet, konstante su zadarske povijesti.

Od propasti Salone u VI. stoljeću, Zadar je prvi grad Dalmacije. Tu stoluje Bizant, Venecija, Francuzi, Austrija... Još prije njih (od VII. stoljeća prije Krista) Jadasini, Rimljani i Istočni Goti. Tu se ostvaruju nevjerojatna savezništva (Francuzi, Anžuvinci, Venecija, Pisa, hrvatski i hrvatsko-ugarski kraljevi). U zadarskom zaleđu, na jedinom dovoljno velikom plodnom zemljištu u Dalmaciji – od Nina do Knina – nastaje hrvatska srednjovjekovna država. Prema Zadru vode svi putevi iz unutrašnjosti. Grad od kojeg su zazirali Avari, pred čijim su zidinama Križari zazivali Božju potporu, koji je Venecija nekoliko puta osvajala i gubila, morao je zbog nesretnog spleta povijesnih okolnosti, vječno prvo mjesto u Dalmaciji prepustiti Splitu.

Kad je nakon II. svjetskog rata započela obnova gospodarstva, Zadar se doslovno dizao iz pepela. Tako je izbjegao teške zagađivače, simbole socijalističke izgradnje. Usmjerenje prema prerađivačkoj industriji i tercijarnim djelatnostima osigurali su mu na izdisaju bivše Jugoslavije poziciju najuspješnijeg grada. Bez teške industrije i onečišćenja, s fantastičnom prirodnom osnovom, najvećim arhipelagom, Velebitom i tri nacionalna parka u neposrednom okruženju, činilo se da se Zadar zaputio putevima stare slave. No, nije bilo tako. Upravo zakonomjerno, po nekom horoskopu kojem bi zadarska priča o prekidima kontinuiteta mogla biti predloškom, nastupio je novi prekid. Rat, razaranje, ljudske žrtve, pustošenja, prognanici, izbjeglice, nezaposlenost, obnova, povratak – priprema za novi uzlet na neizbježan zadarski način.

Zašto je Zadar jabuka u koji je svatko želio zagristi?
Riječ je očito o geografskoj i s tim u vezi strateškoj poziciji. Na takvom mjestu na obali jednostavno je morao nastati važan grad. Čini se da su još Liburni znali da je to mjesto na kojem ne puše bura. U zadarskom zaleđu nalazi se najveći i najplodniji prostor u Dalmaciji, a kroz njega vode najvažniji i najkraći putevi prema unutrašnjosti. Pred gradom leži najkompliciraniji obrambeni zid, otočni labirint kroz koji se teško plovi bez Arijadnine pomoći. Konačno, ingenioznošću graditelja na današnjem je Poluotoku izgrađen takav sustav obrane koji se mogao savladati – da se poslužimo ciničnom Villehardouinovom tvrdnjom – samo s Božjom pomoći. Bilo da su tokovi gospodarstva i ekonomske moći tekli morem, bilo da su tekli kopnom (najčešće u sprezi), kontinuitet i napredak su, unatoč prekidima, bili osigurani. Pozicija na Jadranu je bila uzrokom i blagostanja i zaostajanja. Svatko tko je želio kontrolirati Jadran i obalu, morao je najprije oslabiti Zadar.

Zadar je grad prekida u kontinuitetu i stalnog vraćanja na puteve sjaja i slave. Zadarska demografska i nacionalna struktura se kroz povijest stalno mijenjala. Nekoliko puta mijenjao je protiv svoje volje, i stanovništvo i službene jezike. Od liburnskog i dominantno romanskog do gotovo potpuno hrvatskog grada, od najmoćnijeg na istočnoj obali Jadrana do trećeg po veličini, zamršen je put, prepun stradanja. No, ono što je ostalo konstantom i na čemu je uvijek i iznova gradio svoju obnoviteljsku moć jest njegov izvanredno povoljan smještaj na obali, njegova duhovna i prirodna pripadnost Mediteranu. Danas je teško zamisliti ozbiljnije proučavanje mjesta hrvatske pripadnosti Europi i Mediteranu bez Zadra.

Teško je na jednom mjestu, a da se ne povrijedi osjećaj za mjeru, nabrojiti sve u čemu je Zadar prvi ili po čemu je poznat.

Već spomenuto bogato ravnokotarsko zaleđe bilo je osnovom za nastanak hrvatske države u srednjem vijeku. Na mnogo prozaičniji način ova je ravnica stoljećima punila zadarske stolove svojim plodovima. Njezin je zaštitni znak maraskino, liker koji se služio po salonima diljem svijeta, ali i pitoreskna zalena tržnica (pijaca) u samom Gradu.

Zadarski otoci, njihov broj, rspored, duljina litorala, veličina akvatorija, bogatstvo ribom, biološka i antropološka raznovrsnost od davnina su zaštitnim znakom Zadra. Uvala Telašćica je rodno mjesto hrvatskog ribarstva (955). Zadulini je izumom lova ribe s pomoću svjetla na početku XVI. stoljeća, učinio od zadarskog akvatorija najvažnije ribolovno more na Jadranu, a Lorini, na početku XX. stoljeća, zaokružio ovaj ribarski ciklus izumom plivarice. Izumiteljski genij zadarske ribarske tradicije danas se potvrđuje uzgojem ribe i riblje mlađi, a praktički najbolje opskrbljenom ribarnicom na Jadranu.

Zadarski su otoci perivoj nacionalnih vrijednosti od prvorazrednog značenja. Na njima se vjekovima održavalo bogoslužje na hrvatskom jeziku, rijedak privilegij unutar katoličke crkve. Vođenjem matica na glagoljici – posebnom hrvatskom pismu, popovi glagoljaši, najbrojniji na zadarskim otocima, spasili su od zaborava jedan od najvrednijih dijelova nacionalne baštine.

Najstariji jadranski brodovi izvađeni su s morskog dna upravo u zadarskom akvatoriju. Slava liburna i condura dobro je poznata istraživačima povijesti pomorstva diljem svijeta. Flota Silbe sa svojim manzerama je prvi opskrbljivač Venecije mesom. Plovili su kapetani sa Silbe na svojim jedrenjacima i Atlantikom. I danas je Zadar matična luka najmoćnijeg hrvatskog brodara – Tankerske plovidbe.